Lako se, već na prvi pogled, uočava da je motocikl kompaktniji i da su linije čistije. Masivni rep prošlogodišnjeg modela zamenio je kraći, lepši, sa LED-diodama. Ram je izrađen po poslednjem ”kriku” mode u mat crnoj boji, po uzoru na GP modele. Dizajn motocikla podseća na model Hayabusa, samo ne izgleda tako masivno kao pomenuti Sport Tourer. Prednji usisi za vazduh su povećani i lepše ukomponovani u celokupan dizajn.
Jača strana ovog projektila su vrhunske vozne karakteristike. Tako bitnu osobinu motocikla je opasno testirati na gradskim ulicama. Kao idealno rešenje za isprobavanje motocikla pokazala se staza na obalama Pacifika, Phillip Island.
Na ulasku na dugi start-cilj pravac Grand Prix staze Phillip Islanda četvrti stepen prenosa je sasvim odgovarajući. Teorijski, dobra bi bila i treća brzina, ali to bi značilo da promenu stepena prenosa treba izvršiti u potpuno kosom položaju. Treći stepen prenosa novog GSX-R 1000 doseže do 215 km/h, dok se u četvrtom može voziti do 249 km/h. U visini boksa koristi se peta, a na kraju pravca još jednom su se uparili zupčanici. Brzinomer pokazuje negde između 280 i 290 km/h.
U toj situaciji zaista samo najtvrdokorniji mogu da uživaju u prelepom pogledu na Pacifik, koji se pruža sa Phillip Islanda. Svim ostalima se diže kosa na glavi. Bliži se krivina nazvana po Mike Doohanu...
Jasna stvar, ovde je brzina ta oko koje se sve okreće. A radi se i o poštovanju, poštovanju prema stazi i prema motociklu. Leva krivina na ulazu na pravac Bass sa 230, desna u prilazu Lukey Heights jednako brza. Nema sumnje da je Suzuki u potrazi za stazom na kojoj će biti iskazan ceo potencijal novog GSX-R pogodio pravo u metu. Ima motocikala koji ovde više ne bi ubrzavali, nego bi kolabirali.
Na drugoj strani GSX-R svaki metar požudno usisava kroz nozdrve koje su sada bliže jedna drugoj, što se objašnjava većim pritiskom na vrhu nosa motocikla, a time i u Airbox sistemu. Može se reći da sve na ovom motociklu stoji u znaku pritiska. Čuje se prelom u kućištu motora između cilindara. Jasno - izjednačenje pritiska. Brizgaljka za ubrizgavanje goriva sada ima četiri umesto samo jednog otvora, radi većeg pritiska. Računar od 32 bita umesto 16, pogađate, u slavu pritiska. Modifikovana bregasta vratila, manji zazor u hodu klipova - manji su mehanički gubici, veći je pritisak. Kada se podvuče crta, Suzuki obećava 164 KS umesto 160 kao do sada i 113 umesto 110 Nm obrtnog momenta.
Suzuki je predano i donji postroj podvrgao unapređivanjima. U kratkim crtama, geometrija je izmenjena tako da bude zahvalnija za upravljanje, sa uglom glave upravljača koji je povećan sa 66 na 66,5 stepeni, a zatur je sada 91 umesto 96 milimetara. Mase su koncentrisane oko težišta motocikla, rep motocikla je lakši, korišćen je deblji profil rama motocikla. Nov je i sistem kočnica sa radijalno pričvršćenim četvoroklipnim čeljustima, opruge su tvrđe, izmenjen je i Set-up amortizera. Inženjeri se ni tu nisu zaustavili, nego su ”hiljadarki”, koja je i onako bila laka, skinuli još dva kilograma.
Da su ove modifikacije bile efikasne, vozač na Phillip Islandu najpre primeti po tome što, osim ničim sputanog i silovitog kretanja, ni ne primećuje ništa ostalo. Još jednom da spomenemo: 164 KS, obećanih 199 kilograma sa punim rezervoarom.
Tek racionalno razmišljanje o svemu što se dogodilo u toku vožnje pomaže da se ovaj put analitički procene sve prednosti novog modela Suzuki. Tada se, iz cele hrpe utisaka, može izvući zaključak da je tvrdoglavo držanje pravca prethodnika ustupilo mesto znatno agilnijoj upravljivosti. To od snagatora ne čini majstora brze promene pravca, ali svakako nastao je motocikl kojim se može upravljati znatno lakše i sa manje snage, i zbog toga što je ergonomija zbog užeg rezervoara mnogo bolja. Nema ni pomena o drugoj krajnosti, nestabilnosti motocikla. Na delovima piste na kojima se ubrzava toj vrlini potpomaže amortizer upravljača, zatim viljuška kojoj je kao i ranije teško naći manu, ali i opružna noga nazad koja fino prigušuje neravnine.
Tamo, pak, gde brzine ne treba povećati već smanjiti, u igru ulaze nove kočnice. Znatno odlučnije nego do sada četvoroklipne čeljusti hvataju diskove prečnika 300 mm tako da rep motocikla stremi put neba.
I to je pravi napredak, iako je sistem veoma progresivan i potrebno je da prođe nekoliko krugova dok se vozač i kočnica ne usklade.
Na pneumatike se brže naviknete. Već posle kruga ili dva se shvati da se par Bridgestone pneumatika (BT 011/012 u F specifikaciji) što se gripa tiče, bilo da su hladni ili topli, nalazi na najvišem nivou. Jasna postaje i činjenica da je Suzuki znatno unapređen po odzivu motora. Redni četvorocilindraš kreće veoma meko, a opet spontano, nikada ne napušta liniju, a i u gornjim područjima obrtaja se vrti tako vatreno i požudno kao gotovo nijedan drugi motor. U lepom svetlu treba spomenuti i menjač koji znatno mekše funkcioniše, ali i po prvi put u programu sportskih Suzuki motocikala, neregulisani katalizator u auspuhu dužem za deset milimetara.
Na sve se mislilo!
Suzuki i pored toga nije menjao cenu, koja je sa 12.510 evra stala na nivou prethodnika. A to konačno zaslužuje naš puni respekt.
|